Preporuke Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske za očuvanje mentalnog zdravlja u vanrednoj situaciji:
Uz pojavu korona virusa, kao prijeteće i nepoznate situacije, mogu se pojaviti uznemirenost, strah, anksioznost, povećana budnost, bespomoćnost, depresivnost i sasvim je u redu ako se sada osjećate tako. Ljudi različito reaguju na pojavu korona virusa i novonastalu situaciju. Neki ljudi, zbog iracionalnog razmišljanja „ugrožen sam, moram da se spasim“ reaguju panikom. Zbog velike fizičke i emocionalne uznemirenosti nisu sposobni da donose racionalne odluke i da razlikuju bitne informacije od nebitnih, skloni su impulsivnom kupovanju zaliha kako bi stekli osjećaj kontrole. Sa druge strane, imamo ljude koji negiraju situaciju, kao mehanizam odbrane, koji obično govore: „nije to ništa“ i „meni se to ne može desiti“ i tako umanjuju ozbiljnost situacije, ponašaju se neodgovorno prema sebi i drugima i izolaciju doživljavaju kao kaznu. Nijedan od ova dva načina reagovanja nije koristan za pojedinca. Kako bismo lakše prevazišli novonastalu situaciju, potrebno je prije svega osjetiti zdravu zabrinutost, jer tada smo manje uznemireni, imamo sposobnost racionalnijeg razmišljanja i donošenja odluka, ponašamo se odgovorno prema sebi i drugima.
Neki od načina na koji sebi možemo pomoći:
Pratimo tačne i provjerene informacije i ograničimo vrijeme provedeno u potrazi za informacijama. Umjesto toga, napravimo strukturu dana tako što ćemo konačno uraditi stvari koje odavno odlažemo, gledati filmove, čitati knjige, više se družiti sa svojom porodicom, uživati u prirodi i održavati kontakte sa bliskim osobama isključivo putem društvenih mreža i telefona.
Kako bismo mogli upravljati ličnim doživljajem rizika, potrebno je da sebi postavimo nekoliko jednostavnih pitanja kao što su: „Postoji li razlog zbog kojeg mislim da sam ja lično u riziku od zaraze?“ i „Jesam li bio/la u kontaktu s mogućim slučajevima zaraze?“. Takvav razgovor sa samim sobom smanjuje mogućnost doživljaja rizika, pomaže da racionalnije razmišljamo i ne trošimo bespotrebno energiju. Ukoliko smatrate da postoji rizik da Vas je neko zarazio obavezno se telefonski konsultujte sa svojim porodičnim ljekarom.
Postavljanjem pitanja sebi: „Šta je pod mojom kontrolom, a šta ne?“ lakše ćemo shvatiti da postoje stvari koje ne možemo kontrolisati i da ih je potrebno prihvatiti takve kakve jesu. Jedna od stvari nad kojima imamo kontrolu i na koju možemo uticati je naše ponašanje. Potrebno je da se pridržavamo propisanih mjera kako bismo zaštitili sebe i druge. Na taj način množemo uticati na druge da se i oni ponašaju racionalno i odgovorno, jer ljudi modeluju svoje ponašanje prema drugima.
Previše nekorisnih i neprovjerenih informacija nam može proizvesti užasavajuće misli, pošto je naš um uglavnom usmjeren na negativne stvari. Tu nam može pomoći meditacija. Kroz punu svjesnost mi vježbamo svoj um da budemo sad i ovdje u sadašnjem trenutku kako bismo mogli da posmatramo svoje misli, a ne da vjerujemo svakoj misli, jer misli nisu činjenice. Kada nam se pojavi neka užasavajuća misao, sa nekim scenarijem šta bi najgore moglo da se desi nama ili našim najbližima, potrebno je postaviti sebi pitanje “Da li imamo neki dokaz da će to stvarno da se desi?“.
Vrijeme u izolaciji možemo posvetiti brizi o svom zdravlju, porodici, društvenoj zajednici, te tako se vratiti istinskim vrijednostima koje smo u posljednje vrijeme možda zanemarili. Jako je bitno da djeci objasnimo šta se dešava i da ih umirimo, iskoristimo ovo vrijeme da bolje upoznamo svoju djecu. Kod starijih, kao najrizičnije grupe, konstantno praćenje vijesti, zabrinutost za penziju, izlovanosti i bespomoćnosti, zabrinustost za djecu i unučad, mogu da dovedu do brojnih emocionalnih problema. Zato je jako važno da ih nazovemo, pitamo kako su, da li su popili lijek i da im na taj način pružimo podršku i pokažemo da ne predstavljaju opterećenje za nas.